SOPA (ni)je mrtva

Posted by Lucija Pilić in Internet | 0 comments

Glavni advokat prijedloga zakona SOPA i PIPA, Lamar Smith, jučer je objavio povlačenje SOPA prijedloga te odgodu glasanja PIPA prijedloga. Nakon objave, mnogi mainstream i tehnološki mediji slavodobitno su proglasili smrt ovih prijedloga zakona, no nekako nam se ne čini da će kongresnici, potpomognuti moćnim lobijima, tako lako odustati od predstavljenih drakonskih mjera za suzbijanje piratstva.

Među starim osnovama pravila trgovanja zasigurno ćete naći cjenkanje. Iako se cjenkanje više ne povezuje sa svakodnevnim odlaskom u trgovinu mještovite ili specijalizirane robe, gdje vladaju fiksne cijene, nismo ni potpuno imuni. Cjenkamo se za rabljene bicikle pronađene preko oglasnika, cjenkamo se za transfere nogometaša, košarkaša i rukometaša, a cjenkamo se i pri donošenju političkih odluka.

Nećemo spominjati onu staru poslovicu koja dovodi politiku u vulgarni kontekst, ali isto tako ne možemo zaboraviti slučajeve kojim su nas naši dragi političari, usprkos obećanjima u predizbornoj kampanji, iznevjerili donošenjem štetnih odluka po porezne obveznike, bilo zbog neznanja, bilo zbog osobnih interesa. A način na koji su te odluke donijete, bez glasnog, homogenog protivljenja javnosti, često je sadržavao promidžbenu strategiju “biranja manjeg zla”.

Vjerujemo kako su zagovornici SOPA i PIPA prijedloga zakona zaista naučili vrijednu lekciju povodom nedavnih događanja. Naučili su da je internetska zajednica tvrđi orah nego što su mislili te su iz tog iskustva mogli locirati problematične točke zakona, točke poput blokiranja DNS adresa, na koje je javnost najburnije reagirala. Te informacije su im omogućile da pri predstavljanju sljedećeg prijedloga zakona (koji zbog negativnih reakcija zasigurno neće nositi isto ime) ponovno pristupe cjenkanju s građanima i moćnicima Silicijske doline, samo u vrlo blažoj maniri od agresivnog guranja potpuno apsurdnih prijedloga. U prijevodu, nakon previsoke cijene koju su ponudili za svoj “proizvod”, čeka nas znatno niža cijena. No znatno niža cijena također može biti visoka, samo se u usporedbi s prenapuhanom ponudom može činiti niskom.

Ne treba ni zanemariti općenitu apolitičnost većine građana, na koju političati itekako računaju. Nije nerazumno očekivati da se prašina oko ovih slučajeva potpuno slegne nakon nekoliko mjeseci te da američko zakonodavno tijelo u tišini izglasa sličan zakon drugačijeg imena. U međuvremenu, Lamar Smith, predsjednik Pravosudnog odbora Zastupničkog doma, u pripremi ima prijedlog H. R. 1981 – prema kojem bi američki ISP pružatelji usluga spremali i čuvali podatke o financijskim transakcijama građana 18 mjeseci. Sve u svrhu navodnog suzbijanja dječje pornografije.

Mega Zavjera

Najzanimljivije u cijeloj ovotjednoj priči jest brisanje kolektivnog pamćenja internetske zajednice koja je s oduševljenjem prihvatila odbacivanje SOPA – e, i to tek dan nakon gašenja popularnog cloud servisa Megaupload. Način na koji je provedeno gašenje stranice te hapšenje osumnjičenih nema presedana. Štoviše, kao da je izvedeno po nacrtu direktora nekog filmskog studija ili izdavačke kuće, bez sudskog procesa prije ukidanja sajta čiji vlasnici žive i rade izvan SAD – a.

Naravno, za takav drastičan potez potrebno je dobro objašnjenje, a tužitelji ga pružaju u obliku teorije zavjere Megauploada protiv SAD – a. Mega Zavjera, odnosno Mega Conspiracy, kako federalni tužitelji tepaju popularnom servisu u 72 stranice dugoj optužnici, navodno je zaslužna za štetu od pola milijarde dolara vlasnicima intelektualnog prava, a njeni zaposlenici su optuženi da su se okoristili s 175 milijuna dolara ilegalno stečenog profita. Reketarenje, pranje novca i povreda intelektualnog vlasništva temelj su optužnice koju nije izbjegao ni grafički dizajner sajta. Osnivač Kim Dotcom je pak, ironično, uhićen u maniri holivudskih akcijskih filmova, i to sve zbog 39 filmova sačuvanih na američkom serveru.

Megaupload je brisao linkove na sadržaj zaštićen intelektualnim pravima, ali nije micao sam sadržaj na serverima što bi mogao biti presudan argument na sudu. Ipak, način na koji je cijela akcija provedena i bez zakona poput SOPA – e vrlo je zabrinjavajuća. Zaista, na Megauploadu se mogla naći hrpa zaštićenog sadržaja, ali isto tako malo tko bi od aktivnih korisnika koji su ilegalno skidali taj sadržaj rekao da se radi o zavjeri protiv SAD – a. Ako i jest bilo zavjere, nije ju bilo više nego kod sličnih servisa poput Rapidsharea ili Filesonica. Usto, postavlja se pitanje novih kriterija označavanja američkih neprijatelja broj 1.

Moramo biti svjesni da ulazimo u doba u kojem će se online piratstvo početi aktivnije kažnjavati te trebamo početi razmišljati o posljedicama koje naše ponašanje može imati po omiljene glazbenike i redatelje. Ali s druge strane ne smijemo se odreći svojih digitalnih prava, ne smijemo dopustiti da vlasnici intelektualnih prava kroje zakone koji su štetni po cijeli internet. Nadamo se da će se uskoro postići prihvatljiv koncenzus za obje strane u ovom važnom pitanju. Inače će vladajući morati birati između Divljeg zapada i Diktature. A nije teško pogoditi čemu će se radije prikloniti.

Foto: Pixiq, AlLindstrom